Nekako mi je postao običaj da svako javljanje počinjem slikom u totalu, pa tako i ovaj put - vrt raste i buja, pošto je prošlih dana bilo dosta kiše.
Blitvu dosada nisam stavljao u dnevnik, pošto se radi o jednoj jedinoj biljci, koja je tu ostala preko zime i donedavno izgledala poprilično skromno, ali se je u posljednjih nekoliko dana naglo raskrupnjala i moglo bi je uskoro biti i za jelo.
Bob je ušao u novu fazu - pojavili su se cvjetovi kod onih najranijih, a nadam se da će se za koji dan u toj fazi naći i ostale biljke. Bob zauzima dosta prostora, a i raste poprilično visoko, pa se nadam da će od svega ovoga biti nešto.
Špinat sam posadio usput u malom cvjetnjaku tamo još u III mjesecu. Sve donedavno je polako napredovao, da bi u zadnjih nekoliko dana poprilično okrupnjao. I on će za koji dan biti za berbu. Njega se, za razliku od rukole i rotkvice, može saditi i u većim turama, pošto ga se može spremiti. Pročitao sam da ga treba sijati na početku ili na kraju godine, kako bi listovi ostali mekani, dok rast tokom ljeta dovodi do žilavljenja. Pred kraj ljeta planiram u velikom vrtu zasaditi 1 ili 2 gredice za jesenju berbu, samo moram vidjeti mogu li opet zasaditi ovo sjeme ili moram nabaviti neku drugu vrstu.
Ove biljke su tek prije nekoliko dana dospjele u veliki cvjetnjak, a riječ je o visokim mahunama, koje imaju jako dugačke plodove. Sjeme sam našao u Engleskoj, a priče koje čitam o njima su zaista fascinantne - mogu narasti i do nekoliko metara u duljinu, mogu se koristiti i zelene kao mahune i zrele kao grah, a u povoljnijoj klimi su čak i višegodišnje biljke. Latinsko ime je
Phaseolus coccineus, a naše ime ne znam, ali bi moglo biti turski grah ili sl. Ove biljke su u plasteniku u rekordnom vremenu izrasle dobrih pola metra, pa sam jednostavno bio prisiljen prebaciti ih na otvoreno.
Nema komentara:
Objavi komentar